Projekt fotografske autorske izložbe četvorice umjetničkih fotografa iz Zagreba; Dražena Lapića, Waltera, Tomislava Rastića i Željka Jelenskog, u suradnji s Centrom za održivi razvoj "Ekopark Pernat" otok Cres, čiji je predsjednik gospodin Mario Šlosar, nastaje u iznalaženju što bogatije i raznovrsnije kulturno-turističke ponude. Autori će umjetničkim pristupom i senzibilitetom prikazati određene dijelove svakodnevnice, atmosferske prilike i nesvakodnevne trenutke mjesta Lubenice i žitelja Lubenica.
Cilj projekta je isključivo pozitivistički stav i poštovanje autora prema mjestu Lubenice kao jedinstvenom lokalitetu na Jadranskom moru. Ova jedinstvena fotografska izložba sadržavati će 80 unikatnih fotografija koje će biti u dimenzijama od 30x40cm, 40x50cm, 50x60cm i 70x100cm, izloženih na nekonvencionalan način, najvećim dijelom u eksterijeru mjesta Lubenica (vješanjem na zidove, postavljenim na posebnim stalcima, učvršćenim na tlo i suhozidove tj. u prostoru kretanja slučajnih i namjernih posjetilaca).
Ovaj umjetnički projekt ima i jaki turistički značaj i veliki doprinos za Lubenice i otok Cres, a i za opći interes u Hrvatskoj što nam je ujedno i cilj. To je ujedno i naš doprinos identitetu zajednice u kojoj djelujemo i živimo.
Izložba će se realizirati od 09.07.2004 do 10.09.2004. Čin otvorenja i prezentacije projekta vezat će se za manifestaciju "Glazbene Lubeničke večeri" (09.07.2004).

Fotografski projekt naslovljen "A u Lubenicama Lubenice" predlaže nam četiri usporedna promišljanja istog motiva. Kako je svaki govor po definiciji primarno govor samom sebi i o samom sebi, Dražen Lapić, Tomislav Rastić, Walter i Željko Jelenski portretirajući Lubenice prije svega portretiraju sami sebe. Svaki se od njih objektivom uosjećava u tkivo mjesta, postavlja pitanja i od Lubenica dobiva odgovor koji mu je razumljiv. Ovo je po svemu sudeći i najveće blago kojim Lubenice raspolažu - svaki će posjetitelj uz opću sliku dobiti i onu po koju je možda i nesvjesno došao.

Dražen Lapić u Lubenicama prepoznaje strukture, prepoznaje elemente gradivnog tkiva. Manje ga zanima ukupan urbani dojam, a daleko više do izražaja dolazi osoba koja je u stanju locirati i relevantno dokumentirati djeliće koji grade osnovu mediteranske mješavine urbanog i ruralnog načina življenja.

Tomislav Rastić je čovjek kojem je objektiv trajno u potrazi za emocijama, aurom mjesta. Njegovim vizurama dominira toplina, promatrač osjeća da su ljudi koji nastavaju mjesto netom izašli iz kadra čiji su neraskidiv dio. Bilješka smjerne kontemplacije u okrilju sakralnog prostora sjajno je podcrtana slikanim baldahinom u pozadini glavnog oltara - jasnim znakom visoko kultiviranog ukusa i otužne ekonomske stvarnosti 18. stoljeća.

Walter je fotograf drame. Gotovo bez izuzetka njegovi kadrovi traže rubne situacije. Bilo da se radi o udaru groma ili buri koja nanosi snježne zapuhe, Walter precizno svjedoči o vjekovnoj borbi čovjeka i prirode, sudbini koju je tako lako prepoznati na naboranim licima i žuljevitim rukama Mediteranaca, nadasve stanovnika Lubenica.

Željko Jelenski portretira nostalgiju. Posvemašnja, sveprisutna sjeta koju prepoznaje u Lubenicama pomalo podsjeća na Proustovu potragu za izgubljenim vremenom. Vrata koja više nitko neće otvoriti, urušeno zdanje koje očekuje ruke graditelja davno otputovalog u nepovrat, prizori su podjednako vizualno sugestivni koliko i bitno nabijeni emocijama, refleksijom o ljudima zbog kojih o Lubenicama uopće i govorimo.